Ima li kraja razmjeni udaraca ispod pojasa između Milanovića i Plenkovića Što je iduće, borba u kavezu?!
Danas je prvi “vatru” otvorio predsjednik Vlade Andrej Plenković. Nakon svečane sjednice požeško-slavonske Županijske skupštine, osvrnuo se na izjavu predsjednika Zorana Milanovića da bi se prvi čovjek izvršne vlasti trebao očitovati oko špekulacija stranih medija da je upravo on kandidat za čelnika NATO-a.
– To govori čovjek koji očito živi u nekoj teškoj zavisti. Kad pratim njegove izjave, to može istinski zavidan čovjek koji želi javnosti kazati informacije meni, a u biti me ne poznaje dovoljno. Svoje frustracije projicira pa onda to što njega muči, govori o meni. A vidim da nastavlja i sa šmrkavim tikovima. Ima sindrom šmrkanja. To je dosta važno! – rekao je Plenković.
Na odgovor nije trebalo dugo čekati. “Prekomjerno (verbalno) granatiranje” stiglo je nakon svečane akademije održane u Opatiji u sklopu obilježavanja 30 godina Primorsko-goranske županije.
– Anemični, ne može dva skleka napraviti i onda komentira tuđa fizička svojstva. Ja to ne radim. Ja imam problema s alergijama, imam ih cijeli život i šmrcat ću i dalje. On će se nekome rugati, ne može dva skleka napraviti, tri čučnja. Ja imam problema sa sluznicom. Ako on ima neke druge aluzije na moje šmrcanje, neka kaže. Ali za to nema hrabrosti. Šmrcat ću i dalje, sad je gotova faza alergija, dolazi druga. A ti dečko radi sklekove, prijateljski savjet – poručio je Milanović.
Dakle, ako nekome uopće treba “prevoditelj”, premijer je implicirao da predsjednik “šmrče”, nije teško pogoditi i što bi to moglo biti, dok se predsjednik izrugivao s fizičkom kondicijom premijera.
I to su, po funkciji, dva vodeća hrvatska političara današnjice. Reklo bi se, visoka razina. Ali je zato komunikacija ispod svake razine. S tim se nije teško složiti, neovisno o tome za koga u ovom slučaju navijate. Jer tako razgovaraju ljudi koji si ustvari – nemaju više što kazati.
I zato je realno očekivati da će nas u prestojećim, predizbornim mjesecima (superizborna 2024. donosi izbore za Europarlament, Hrvatski sabor i za predsjednika RH!) upravo takav diskurs i preplaviti.
Nećete se naslušati polemika s argumentima, primjerice o porezima, stambenoj politici i problemima mladih ili pak o konkretnoj brizi za najstarije među nama; teško da ćemo slušati prepiranje premijera i predsjednika oko ekonomskih politika, recimo na temu investicija i otvaranja radnih mjesta… Ali zato osobnih uvreda i pokušaja diskreditiranja neće nedostajati! U to se već sad možemo kladiti.
Urušavanje kulture dijaloga zakotrljalo se kao lavina, i to će biti teško zaustaviti. Obojica su preuzeli diskurs kojim su “zaronili” poput podmornice ispod površine uljuđenog političkog nadmetanja. Jer, nameće se pitanje: što je iduće, borba u kavezu?!
A kad tako komuniciraju političari s najvećom odgovornosti u državi, možemo zamisliti kako će se to lančano odraziti na sve “ispod njih”, odnosno na političke taštine svadljivaca i populista svih vrsta, kao i “stranačkih vojnika” na nižim funkcijama.
Ovih smo dana čitali o ideji da se u nogomet uvede i treći karton, tzv. bijeli. Zasad se koristi jedino u Portugalu, a suci za njim ne posežu zbog sankcija, nego je on svojevrsna nagrada za neki fair play potez bilo kojeg aktera utakmice. Mnogi u tome vide revolucionarnu promjenu koja bi mogla imati značajnu pedagošku dimenziju u samom shvaćanja sporta.
Ali, kakve veze sad to ima s Plenkovićem i Milanovićem?! Pa nikakve! Nema tu fair playa. Za ovo kako njih dvojica međusobno komuniciraju, postoji samo jedan karton. A on nije ni bijele ni žute boje.
Source: slobodnadalmacija.hr
