Uz ovakvu oporbu, HDZ s vlasti mogu srušiti samo – HDZ-ovci! I zato im je rejting postojaniji od tupea Duška Lokina
Počelo je, počelo!
Vladajući su najavili promjenu izbornih pravila, odnosno, kako je kazao premijer Andrej Plenković, do rujna će biti donesen novi Zakon o izbornim jedinicama.
Most je ovih dana predstavio svoju programsku deklaraciju, SDP i Možemo! tjednima pregovaraju o modalitetima buduće suradnje, prvenstveno u Zagrebu, ali s mišlju i o možebitnom receptu za uspjeh na nacionalnoj razini.
Šibensko-kninski župan Marko Jelić već neko vrijeme kontaktira neovisne lokalne čelnike kako bi ih okupio na listi za parlamentarne izbore, na kojoj vidi i liberalni Fokus.
Bračni par Puljak i njihov Centar, baš kao i Ivica Relković te ekipa koja je trebala činiti njegov projekt “Most 2”, također već neko vrijeme intenzivno bistre kako poboljšati vlastite izglede na većoj izbornoj “pozornici”.
Damir Vanđelić, bivši šef Fonda za obnovu, osnivač udruge, tj. think tanka ZRIN (Znanstveno-razvojna inicijativa), također najavljuje aktivni ulazak u politiku, uz ideju da biračima ponudi striktno ekonomski program, bez ideologije (“Imamo ljude koji su iz lijevog i desnog ideološkog spektra, neki su i članovi stranaka, ali to me zapravo i ne zanima ako su ljudi ispravni”)…
Duga pretkampanja
Nema sumnje, ušli smo u razdoblje duge pretkampanje.
I dok se Most u nekim dijelovima Političke deklaracije za svoje drugo desetljeće djelovanja profilira kao stranka desnog centra (isticanje važnosti braka i obitelji kao temelja demografske politike), sklona koketiranju i sa “slobodarstvom” po mjeri antivaksera, u nekim se stvarima određuju kao klasična liberalna stranka (manji porezi i porezna reforma, privatna inicijativa, sloboda tržišnog natjecanja i neotuđivost privatnog vlasništva kao temeljna snaga gospodarskog života), iz svega što smo dosad čuli od svih navedenih opcija upadljiv je nastavak trenda “bježanja od ideologija”. Dakle, nastavlja se “postideološka” politička era. Netko će kazati – era populizma.
Politolozi će pritom s pravom primijetiti da je i izbjegavanje ideologije – također ideologija, svojstvena upravo populizmu i svima koji pokušavaju politički profitirati na odiozi birača prema svemu lošem što politika podrazumijeva. Uostalom, upravo je Most prvih godina, kad su pokušali privući što više prosvjednih glasova i zdesna i slijeva, upadljivo izbjegavao ideološka određenja, najavljujući referendume za gotovo svako škakljivo pitanje koje bi ih moglo svjetonazorski determinirati i “svrstati” bliže lijevom ili desnom političkom polu.
Ali zato su sada iznijeli ideološki neutralnu ideju otvaranja digitalnog gospodarskog predstavništva u Silicijskoj dolini, tzv. digitalnog veleposlanstva, što će sigurno ući u bogatu povijest predizbornih bisera ovdašnje političke scene.
PR-ovci će vam reći kako kampanja zapravo nikad i ne prestaje, odnosno da nova počinje onog dana kad završi prethodna, i da je zapravo u pitanju – permanentna kampanja. “Oživljavanje” pobrojanih stranačkih aktivnosti očiti je znak da se parlamentarni izbori polako približavaju.
Uostalom, nakon godine bez ikakvih izbora, u 2024. nas čekaju i izbori za Europski parlament i oni za Hrvatski sabor, a isto tako i prvi krug predsjedničkih izbora!
Ostala je godina i pol do zadnjeg roka za održavanje parlamentarnih izbora. Naravno, vladajući uvijek imaju mogućnost prijevremenog raspisivanja, ako procijene da im baš to u nekom trenutku najviše odgovara.
– Krenuli smo u ozbiljnu pripremu, a vidimo da druge stranke još uvijek ne znaju kuda bi, pri čemu je posebno pogubljena ljevica – kazao je u povodu predstavljanja Deklaracije Mosta Nikola Grmoja i najavio kako će “najkasnije do rujna izići i s imenom svoga kandidata za premijera”.
Treba li se HDZ bojati oporbe? Pogotovo ovakve, bez karizmatičnih lidera? Zakon o pomorskom dobru je, primjerice, ujedinio i desne i lijeve, a njihovi zajednički istupi zagolicali su maštu onih koji vjeruju da vladajući ne bi “preživjeli” zajednički izborni nastup oporbe, široko zamišljenu koaliciju naizgled nespojivih opcija.
Prvi raskol
Što mislite, koliko bi im trebalo do prvog raskola? Populistički i pragmatični savezi stranaka čija je jedina stvarna poveznica želja za svrgavanjem aktualne vlasti obično u praksi brzo pucaju i pokazuju se nekoherentnima.
Most bi sa suverenistima, ali ne i s Domovinskim pokretom (barem kako sada stoje stvari); SDP bi rado tijesno surađivao s Možemo!, ali Tomislav Tomašević i ekipa s njima baš i ne bi po svaku cijenu, pogotovo ako se Peđa Grbin i suradnici ne misle jasnije distancirati od politika predsjednika Zorana Milanovića, kako ne bi postali “taoci” njegove svadljivosti i kontroverznosti, odnosno načina na koji je spreman “ratovati” s HDZ-om. Jer, dok se šef SDP-a Grbin još nekako i ograđuje od Milanovićevih verbalnih bombi, istaknuti SDP-ovac Arsen Bauk, primjerice, svoga bivšeg šefa u stranci i Vladi redovito brani.
Oporba je, razumljivo, žestoko antihadezeovska, medijima su pak najatraktivnije svađe, teške riječi i više ili manje duhovita podbadanja, ali birači osim toga očekuju i uvjerljive, razrađene alternative razvoja društva i gospodarstva. O tome nekako najmanje slušamo.
Ostane li tako, ni sve afere bivših HDZ-ovih ministara, uključujući i aferu “softver” i sve njezine repove, kao i problematične pozive utjecajnih HDZ-ovaca za zapošljavanja u Hrvatskim šumama, neće puno pomoći oporbi. Uostalom, redovita sondiranja preferencija javnog mnijenja to i potvrđuju.
Po siječanjskom Crobarometru agencije Ipsos, HDZ sa svojih 30 posto podrške još uvijek uživa veću podršku nego tri vodeće oporbene stranke zajedno; SDP je na 11,6, Most ima 8,7, a platforma Možemo! 8 posto. Istina, 16,5 posto ispitanika je neodlučno i za njih se vrijedi boriti. Nove opcije i nove političke inicijative sigurno se sokole uspjehom Mosta iz 2015., koji je tada s čak 19 osvojenih mandata bio prevaga u formiranju vlasti. Doduše, znamo i kako je neslavno sve to završilo…
I dok se s jedne strane čini da zbog razočaranosti mainstream i klasičnim strankama ima manevra za nove opcije, teško se oteti dojmu i da većina birača, dok se afere smjenjuju i jednako brzo zaboravljaju, kao da ostaje tvrdo ukopana u ranije utvrđene stranačke rovove i uopće ne sluša drugu stranu, ma što govorila. HDZ-ov rejting upravo je zato postojan kao tupe Duška Lokina, neupitan kao popularnost Miše Kovača u Dalmaciji.
Sva nemoć oporbe kao da se očitovala ovih dana u znakovitoj izjavi SDP-ovke Mirele Ahmetović, inače zamoljene za komentar ovotjednih izjava predsjednika Milanovića o Ukrajini i Kosovu:
– Ljudi, HDZ nas pljačka. Je li vama to jasno? Meni je nevjerojatno da je bitnija izjava bilo koga o bilo čemu u odnosu na pljačketinu koja se događa u Hrvatskoj…
Ide staž, ide plaća…
Iživcirana Ahmetović je time nenamjerno odala nešto i o dometima i sugestivnosti današnje oporbe. I zato je prikladno parafrazirati pjevača popularnog u bivšoj državi osamdesetih: ili se trgnite – a za to neće biti dovoljne samo intenzivnije PR aktivnosti – ili ostanite zombiji do kraja!
Što je najapsurdnije u čitavoj priči, sigurno da se mnogi iz oporbenih klupa u Saboru ne bi bunili protiv takve teške sudbine: staž ide, plaća redovna, kritiziraš i prozivaš, dijeliš (m)oralne lekcije i čekaš da ti vlast eventualno padne u krilo kao prezrela kruška, ako ljudima baš ono dozlogrdi; pa kud ćeš bolje…
Pogled na semafor kaže: HDZ se ima više razloga pribojavati odjeka i novih “repova” dosadašnjih i moguće novih afera, dok bi poziciju premijera Plenkovića mogla ugroziti tek neka artikulirana pobuna s desnog krila stranke.
Oporba? Ma nemojte biti smiješni!
Source: slobodnadalmacija.hr
